Muntić (tal. Monticchio), naselje između Valture i Loborike, na uzvisini koja dominira južnom Puljštinom, 406 stanovnika (2011); stanovništvo je uglavnom zaposleno u obližnjoj Puli.
Gradine u okolici (Glavica – Buoncastel) ukazuju da je područje bilo nastanjeno od prapovijesti, a ladanjske rimske vile u Radekima i na Stanciji Wassermann potvrđuju naseljenost i u antici. Povijesna vrela otkrivaju da se naselje u srednjem vijeku zvalo Rumianum, a u 10. stoljeću bilo je feudalni posjed pulskog biskupa, kasnije i akvilejskog patrijarha. Sudbina većine zaselaka južne Puljštine zadesila je u 16. stoljeću i ovo područje pa je Rumian, desetkovan kugom i ratovima, opustio. Mjesto je u 16. stoljeću bilo posjed Girolama Barbariga, no mletačke su ga vlasti u više navrata (1530., 1579., 1583., 1588) naseljavale prebjezima iz Dalmacije. Novo je naselje dobilo naziv Muntić, a u povijesnim se vrelima još 1702. javlja kao villa Rumiani sive Montecchi. Jednobrodnu župnu crkvu Svetog Jeronima krasi elegantna preslica na vrhu pročelja, a sakralno zdanje se spominje krajem 16. stoljeća, premda je vjerojatno starija. Zvono datira iz 1396. Unutrašnjost uljepšava gotički svod s lukovima; vrijedni su kip Majke Božje i slika A. Samasse, Majka Božja sa svecima (1827).
(izvor: http://liznjan.hr, tekst napisao Antonio Giudici)
