Šišan (tal. Sissano), povijesno naselje na istočnom dijelu južne Puljštine, 858 stanovnika (2011); smjestilo se usred plodnog poljoprivrednog područja okružen šumama (Magran-Cuf).
Stanovnici se najčešće bave tradicijskom obradom vinove loze, maslina, proizvodnjom žita, stočarstvom. Industrijalizacijom, u drugoj polovini 20. st. veliki dio stanovništva radio je u pulskom brodogradilištu i drugim proizvodnim sektorima. Iako bez zadovoljavajuće infrastrukture, danas se dio obitelji okrenuo turizmu. Ostaci prapovijesnih arheoloških lokaliteta, gradine ili kašteljeri (Muntići) te mnoštvo antičke arhitekture (Sv. Stjepan), potvrđuju naseljenost područja u prapovijesti i antici. Šišan je u srednjem vijeku bio jedan od najbogatijih mjesta pulskog agera. Prvi pisani spomen datira iz 990. a ime naselja potječe od latinskog predijalnog toponima (Sisianum<Sisius).
Ovim područjem izmjenjivali su se gospodari: pulski biskupi, plemićke obitelji Morosini i Sergi, Castropola. Kraj su u 15. i 16. stoljeću opustošile kuge, pa je mletačka vlast pojedine posjede dodijelila dalmatinskim i grčkim izbjeglicama. Župna crkva Svetog Feliksa i Fortunata sagrađena je 1528. na mjestu manje starije sakralne građevine i čuva dragocjen inventar: gotičku Bogorodicu s Djetetom (15. stoljeće), barokni mramorni glavni oltar, drveno pozlaćeno svetohranište, Bogorodicu s Djetetom (1480) koja je izvorno bila uščuvana u crkvici Blažene Djevice Marije na brežuljku Monte Madonna, drveno kasnogotičko Raspeće (16. stoljeće) i relikvije Svetog Lorencina. U blizini se nalazi jednobrodna crkva Svetog Trojstva (1450) s upisanom apsidom gdje je pohranjen križ s glagoljskim grafitom. Povijesnu jezgru Šišana krase arhitektonski elementi iz 14-16. stoljeća, a nadomak rta Svetog Stjepana nalaze se ruševine značajne villae rusticae, neistraženog antičkog i srednjovjekovnog naselja, te tragovi antičkih lučkih postrojenja.
Stanovništvo Šišana, uz još nekoliko punktova južne Istre i Rovinja, njeguje istriotski govor. Važna ustanova za promicanje šišanskog (talijanskog) identiteta, jezika i kulture jest Zajednica Talijana. Početkom 20. stoljeća, mons. Valeriano Monti objavio je knjigu Cenni storici di Sissano kojom opisuje neke svoje dojmove i povijest ovih krajeva.
(izvor: http://liznjan.hr, tekst napisao Antonio Giudici)
