Jadreški (tal. Giadreschi), naselje udaljeno 5 km, sjeveroistočno od Pule, južno od zračne luke Pula. Nastalo je naseljavanjem dobjeglica iz zaleđa Zadra (Iadera), krajem XVI. stoljeća.
Godine 1580. nastanjuju ga i bjegunci s Cipra. U arhivskim izvorima nalazimo ga pod imenom Giadrescovo. Postoje i indicije da je još ranije - u rimsko doba, ili u ranome srednjem vijeku, ovdje postojalo naselje koje je između XIII. i XVI. stoljeća, uslijed ratnog pustošenja, razaranja, nestašica i epidemija bolesti, bilo napušteno. O tomu je liječnik Bernardo Schiavuzzi zapisao da se ovo naselje, nazivalo Lussàn ili Lussanum a istarski povjesničar Camillo De Franceschi pretpostaviti da se naselje Lussanum nije nalazilo na mjestu današnjeg naselja Jadreški već u njegovoj neposrednoj blizini te da ga treba tražiti u ostacima naselja Maderne koje je bilo nešto južnije od spomenutog naselja. Njegovo stanovništvo se bavilo poljoprivredom, vinogradarstvom i stočarstvom.
Početkom XX. stoljeća, ( prema popisu stanovništva od dana 31. prosinca 1910.) u 53 obiteljske kuće živjeli su ukupno 323 osobe. Prema jeziku sporazumijevanja svi su bili Hrvati. Izbijanjem Prvoga svjetskog rata, u trenutku kada se očekuje da Kraljevina Italija objavi rat Austro-Ugarskoj Monarhiji, slijedom najave od 6. kolovoza 1914., a temeljem zapovijedi utvrdnog povjerenika Pomorske utvrde Pula od 17. svibnja 1915. stanovništvo je prisiljeno napustiti svoja ognjišta i krenuti u izbjeglištvo. Nakon što su vojnom povjereniku uz potvrdu predali svoju stoku, okupili su se u Škatarima, odakle su ih vojne vlasti prevezle do Pule. S pulske željezničke postaje teretnim su vagonima (kao i ostali ratni bjegunci – Kriegsflühtlingeri južne Istre), upućeni preko Divače – Ljubljane – Ptuja – Maribora prema izbjegličkom logoru (Baracken lageru Wagna) nedaleko Leibnitza. Iz Leibnitza su potom odvedeni najprije na teritorij južne Mađarske, a sredinom kolovoza 1915. preseljeni u logore Gmünd i Steinklamm (danas Savezna pokrajina Donja Austrija). U izbjeglištvu je umrlo je 55 stanovnika sela Jadreški, od toga čak 45-ero djece. Na svoja ognjišta vratili su se, u malim grupama tijekom veljače, ožujka i travnja godine 1918. Tijekom Prvoga svjetskoga rata, u Jadreškima je ostalo svega 9 obitelji ( dvije obitelji Jadreško, dvije obitelji Peršić, po jedna obitelj Božić, Ujčić, Čalić, Damjanić i Vitasović). Bili su to oni koji su imali hrane i ogrjeva za 90 dana i koji su mogli svoje zalihe uredno obnavljati.
U Drugome svjetskome ratu, nakon kapitulacije Kraljevine Italije, dana 8. rujna 1943., u neposrednoj blizini sela, u šumi Magran osniva se prva ustanička baza u koju se dovoze, vojna oprema, oružje i streljivo iz utvrda Turtijan i Kaštijun te stvaraju uvjeti za ustrojavanje partizanske postrojbe. U nasilnom izviđanju njemačke postrojbe dana 17. rujna 1943., temeljem dojave, uspostavljaju oružani kontakt s ustanicima, trpe veće gubitke u ljudstvu, a ustanici se povlače prema Kuićima i Pavičinima. Drugi, manji dio njemačke postrojbe pali sedam kuća i više gospodarskih zgrada čiji su vlasnici bili aktivisti NOP-a. U dvorištu kuće obitelji Jadreško strijeljaju braću Miha i Blaža te pomoćnog radnika Antona Komparića. Tijekom Drugoga svjetskog rata život je izgubilo ukupno 29 žitelja sela Jadreški.
(izvor: http://liznjan.hr, tekst napisao Davor Mandić)
